novi kraj

Ali ja nemam drugog puta, nikome ne mogu da kazem osim sebi i hartiji. Zato sam nastavio da povlacim nezaustavne redove, s desna na lijevo, od provalije do provalije ruba, od provalije do provalije misli, u dugim nizovima koji ostaju kao svjedocanstvo, ili optuzba. Nakon toliko vremena, opet sam tu i pocinjem iznova

Nastavi čitanje →

sve sam cinio da bih te imao i ne znam sta sve nisam radio.

A ja nikad nisam bila od onih koji se zaljube u najljepse, popularne, nabildane zgodne,bogate decke, i ako sam mogla ih i imati sve. Ne znam, ali meni je uvijek bio vazniji smisao za humor, pismenost, ponasanje, te neke sitnice koje mozda niko ne primjecuje, a koje cine tu osobu posebnom i unikatnom. Ne mogu…

Nastavi čitanje →

tebi…

Listam nase stare slike. Ljeto, hmmmm. Proslo je samo nekoliko mjeseci, a sta se desilo? Ko si ti ? cini mi se kao da se ne mogu sjetiti ni tvog glasa, ni tvog retardiranog smijeha koji mi je znao uljepsati dan. Ko smo mi sad ? sto nas je uspjelo razdvojit? Jedno razmazeno ljubomorno deriste!?…

Nastavi čitanje →